четвртак, 26. октобар 2023.

 Srbija već sada spremna za EU u mnogim aspektima

 

VESTI Autor: FoNet 26. okt 202312:12 Tanjug/Vlada Srbije/Peđa Vučković

 

Srbija je u mnogim aspektima već sada jednako spremna kao svojevremeno zemlje članice Evropske unije (EU), koje su primljene tokom poslednjeg proširenja, poručila je premijerka Srbije Ana Brnabić u Briselu, gde je održala brifing u Centru za evropske politike.

Informisala sam brojne članove civilnog društva i nevladinih organizacija u Briselu o evropskom putu Srbije i aktuelnim reformama. Takođe sam detaljno informisala sve o poslednjim dešavanjima na Kosovu, kao i o sveukupnoj bezbednosnoj situaciji u protekle dve godine, objavila je Brnabić na Instagramu.

Nasilje i represija nad Srbima i ostalim nealbanskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji je neprihvatljiva, poručila je Brnabić. Znam koliko smo naporno radili, koliko smo toga postigli i šta ćemo još sve uraditi u vremenu ispred nas, dodala je ona.

Sve što smo uradili – uradili smo zbog naših građana i u cilju poboljšanja njihovog životnog standarda, ne zbog pukog ispunjavanja normi za prijem u EU, rekla je Brnabić i ocenila da je „putovanje nekada jednako važno, kao i sama destinacija“. Nadam da će sve reforme koje smo sproveli biti prepoznate na pravi način, navela je Brnabić.


***

Komentar

***

 

Zašto smo slepo crevo u Evropi? Zbog našeg zastarelog, čak davno prevaziđenog načina mišljenja i zaključivanja, zastarelog pojmovnog aparata. Za nas je kultura i dan-danas nešto što je suvišno, nepotrebno ne zaslužuje ni naše vreme ni novac. Za nas je kultura još i danas samo običan sinonim za umetnost. Usled stalnih ratova i seoba, naša elita nije imala kad ni da percipira, a kamoli usvoji „kopernikanski“ obrt koji je u sociologiji inicirao hemičar Ostvald, po čijem su se tragu, zatim, dalje kretali Dirkem, Veber sada klasici sociologije. Ostvald je, obrćući dotadašnji poredak stvari, pokazao da je kultura, zapravo, ono što određuje i same društvene procese i ponašanje pojedinih ljudi u tim procesima. To kakvi smo mi – determinisano je našom kulturom. Svaki od nas svojim rođenjem je bačen u „magnetno polje“ kulture svoje zemlje, koje ga potom uobličava prema svojim zakonitostima. Ako se neka kultura temelji na magijskim, neka druga na umetničkim, a neka treća na naučnim elementima, to mora da ima dalekosežne i vrlo različite posledice na duhovni i moralni život ljudi u tim društvima. Verovanje primitivnog čoveka da formule i rituali njegovih vračeva i isterivača duhova otklanjaju zlo i leče bolesti nije bila pokolebana okolnošću da se bolest i nevolje uvek i iznova vraćaju. Neuspesi mu nisu bili dovoljan dokaz da sa tim formulama i rutualima nešto nije u redu, naprotiv, on, taj primitivni čovek, verovao je da je problem u „dozi“, da se mag i isterivač duhova nije dovoljno razmahao, a ako bi upotrebio još više te svoje magije – bolest bi zasigurno bila izlečena! Naši poltičari bi, navodno, da Srbiju uvedu u EU, ali se oni sami pri tome ponašaju poput vračeva i magova Hopi Indijanaca ili Zulua. Iako je Srbija po svim sociološkim parametrima već 33 g u „crvenoj“ zoni, oni – umesto da suštinski menjaju političku ideologiju, moral, vrednosti – ubeđuju sve nas da je sa našom političkom ideologijom sve u redu, samo nas svet ne razume, ali ako mi samo pojačamo naše političko delovanje (pravnim i diplomatskim sredstvima, ratna smo potrošili), stvari će se sigurno promeniti nabolje! – Ne, nažalost, neće! Neće, dok god se oni ne nauče da barataju svim novim duhovnim pojmovima stvorenim u zapadnoj kulturi i politici. Jedan od tih pojmova je i „relativnost suvereniteta“.

 

Posle katastrofe I i II svetskog rata, Evropljani su shvatili da im je potreban mir, ali ne bilo kakav, formalni mir, nalik onima do tada, već mir koji će biti garant stabilnosti čitave Evrope, mir u kome nijedna nacija više neće da se širi na račun drugih nacija. Poznati kroz istoriju po izumevanju novih koncepata, Evropljani su pod svoju „misaonu lupu“ stavili pojam granice u okvirima nacionalnih ograničenja. Pojavila se politička ideja o „relativnom suverenitetu“, u okviru koje je pojam granice i nacionalne sfere odgovornosti doživeo suštinsku reviziju. Sve se to dešavalo pre pada Berlinskog zida. Posle pada Zida, i zemlje Varšavskog pakta su shvatile korist od nove vrste udruživanja u EU. To su shvatili svi, osim bračnog para Milošević i njihovih savetnika i ideologa, koji su ostali zarobljenici romantičarskih ideja o apsolutnom suverenitetu. Ekonomija, kultura, obrazovanje, radio-talasi, radijacija, virusi, epidemije, versko nasilje, netolerancija, mržnja, izbeglice – više nisu bili unutrašnja stvar samo jedne države. Jer ono što se događa u jednoj državi moglo je „talasnim“ frontom takoreći trenutno da se proširi i na druge države. Evo, već decenijama, kroz ideju o „relativnosti suvereniteta“, u EU funkcioniše jedno tehnički izvodljivo rešenje kako da države Unije ne budu „kolateralna šteta“ nečijeg eventualnog nerazumnog ponašanja unutar jedne od država!

 

Zoran Sokić

26.10.2023.

Нема коментара:

Постави коментар